Kao i obično teško sam ustao pa mi je sve bilo na knap. Spremio sam se i spustio do Irinke (cafe bar "Mura") gdje me čekalo nekoliko najupornijih da me otprate. (neki nisu mogli ustati zbog pijanke veće prije) Bio sam loše raspoloženi, trema pred opasan put ili nešto ne znam kaj me pralo. Popili smo kavu dvije i krenuh. Hvala kumiću Martinu, Emilu (najbolji natakar), Kikiu, Dubiu, Iviki, Emily kaj su me otpratili.
Prvi dan i nije nešto zanimljiv. Prva postaja je bila u Čakovcu, riješio sam neke obveze i počeo malo brže tirati jer sam već dobro zaostajao. Dalje Varaždin, Ivanec, Lepoglava, pa gore na Očuru, tamo se gradila neka cesta pa sam se vozio po mokrom makadamu što je rezultiralo blatom sve po svud. A ipak ja blato i volim he he. Spust prema Zagorju i kod Zaboka prvi veći odmor. Inače birao sam putove gdje nikad prije nisam prolazio i uvijek drugim putem natrag nikad istim. Tako sam Zabok prvi put posjetio i stvarno mi se svidio grad, super je i dobar je feeling bio tamo. Vratit ću se. Fino sam se smjestio u autobusnoj postaji kraj ceste, ispružio se cijelom dužinom u sjenu. Pogablao, odmorio i dalje. Bilo je strašno vruće oko podneva, ali kaciga štiti od sunčanice dok krema ruke, svako malo se treba mazati inače izgoriš. Nastavio sam po Zagorju, a bedasti GPS me u Zagreb vodio prek Sljemena.... grozno jer nemam za to vremena inače bi se sigurno spičio gore, hčak me pouklo dvaput ali sam do mraka htio stići u Protulipu. Nisam ga dakle poslušao i nastavio sam tak lutati po bregima sim pa tam i slučajno sma u jednom trenutku na zagorsku magistralu naletio. E to je grozno voziš jedno 40 kmh a kraj tebe non stop kamioni. Pun si adrenalina i lud je osječaj u svakom slučaju maknuo sam se na prvom izlazu i spičio rađe u brege.
Interesantno, stao sam prije Zaprešića na jednom štandu s voćem i kupio dvije banane, pitao me prodavać gdje ću pa sam mu objasnio. Slijedilo je ono standardno pitanje "Pa sam????", reko "Sam". Čovjek je ostao osupnuti i rekao evo ti nešto od mene, dao mi je tri banane, bio sam veseo pa reko hvala, a on naglo skoči i u vrečicu mi nabaca sve živo breskve, jabuke. Mislio sam isusek pa kam nek sve to denem, već sam ionako bio prenatrpani. Bilo bi neljubazno da ga odbijem pa sam u svaku rupicu koju sam još našao natrpao to voće, strašno. Onda mi je bicikl pao, tresnuo me, uglavnom komedija i lud sam bio. Veli čovjek da se zove Jusuf, pa ako ikad vidi ovaj post hvala mu i neka je zdravo. Spakirao sam se i krenuo dalje. 
Od Zaprešića na cestu prema Podsusedu, noćna mora, do podvožnjaka ispod pruge pa prema Kerestincu i dalje po straoj Karlovačkoj prema Karlovcu bez stajanja.U Karlovcu sam pratio GPS pa umjesto prema Dugoj Resi skrenuo sam prema Dubovcu. Tu sam naišao na groblje što je inače prema savjetu kolega Andya iz kluba najbolje (najjeftinije) mjesto za nadopunjavanje vode. Napunio sam vodu, vidio XC stazu na kojoj je bilo tjedan dana kasnije natjecanje i produžio u brda. Prateći GPS stvarno sam se pomučio, vodi u na sve najveće vrhove, ali kroz prekrasne krajeve karlovačke županije. Nekako sam s eu sumrak uspio dočepati cilja i Protulipe. Prvi dan 204 kilometra, s prosjekom od nekih 23 kmh. Sasvim solidno s obzirom kako sam sporo krenuo. Inaće prehrana mi se sastojala od sendvića s crnim kruhom i nešto bezmasne šunke (nekoliko komada), voća (banane, breskve), čokoladica, keksa, slanih štapića i obavezno izotoničnog napitka (koristim prašak koji miješam s vodom).
Smjestio sam se kraj prekrasnog slapa, a prvo što je slijedilo je kupanje. Uh, nema većeg užitka nego bacit se onako obučen, oznojen i smrdljiv u toplu vodu. Usput opereš ono kaj imaš na sebi i nastaviš se kupati gol u tami. Prekrasan osjećaj. Malo svjetla je dolazilo od ulične rasvjete iz obližnjeg naselja, ali tek toliko da sam uspio složiti šator. Kao i svako veće slijedi higijena. Kod takvih vožnji izuzetno je bitno ne pogriješiti i dopustiti da te neka sitnica kao bolna guzica ili upala mišića prisili na odustajanje. Nakon pranja slijedi mazanje guzice dječjom kremom za guzice (smijte se ali nije uopće smiješno :( već je bolno i ako idete negdje dalje to je standardni pribor). Mazanje nogu ice gelom za opuštanjem i jedan aspirin 500 za micanje mliječne kiseline iz mišića. Osobna higijena i to je to. I tako svako večer i jutro, izuzetno bitno. Polako me lovila glad i reko idem stavim vod
u za juhu. kad sam htio upalit kuhalo, shvatio sam da nema čime izvest tu radnju ajooooj. 30 kila opreme i zaboraviš banalnu stvar.Pošto sam jako tvrdoglav, a htio sam juhu pod svaku cijenu, obukao sam se uzeo bic i u prvom selu kod prve kuće molio za upaljač ili šibice. Haha koji je to pogled bio kad sam im dojurio iz mraka pred terasu, mislio sam da će me čovjek s puškom ganjati. Nakon prvog šoka i objašnjenja, vrlo mi je rado pomogao, ali je uslijedilo pitanje onim "tonom čuđenja" "PA SAM??". Reko "Sam" osmjeh i špura natrag na spremanje večere. Bio sam nabrijan i neumoran, ali čim sam legao kao da mi je netko ugasio svjetlo jednostavno cup i san odnosno jutro, ali to je već priča za drugi post.
Nema komentara:
Objavi komentar