Uvod

Razmišljao sam kako uopće početi pisati blog (prvi mi je put, djevac heh)   pa mi sinulo kako je najbolje početi s povijesti. Ovo je moje prvo putovanje:http://picasaweb.google.hr/mihatoms/PutovanjeBiciklomRujan2008Godine?authkey=Gv1sRgCLfu56HK34bxqgE#.

E, sad nakon godine dana i nekoliko tisuća km u nogama, uz poboljšanu opremu i bolju kondiciju, odlučio sam se za nešto dužu turu. Prvo što mi je palo na pamet bila je BiH, prekrasna zemlja u blizini, vele. Nakon savjetovanja s dečkima iz Sarajeva ipak sam odustao od većeg dijela te ću posjetiti barem Mostar i Međugorje.(Hvala ekipi BK "AvanturaBike" iz Mostara na pomoći, a najviše Toniju koji se velikodušno ponudio za bilo kakvu pomoć kad naiđem).
Isto tako htio bih vidjeti Crnu Goru prije nego je Rusi cijelu kupe i izbetoniraju. To me potaklo da prođem velik dio RH (ipak je to najljepša zemlja na svijetu, heh, baš patriotska izreka), mali dio BiH, cijelu Crnu Goru i opet RH. Nadam se da ću vidjeti što više planinskih vrhova (barem ću pokušati na sve koje stignem), a isto tako okupati se u svim  rijekama jezerima i u moru gdje stignem.

U 14 dana ne stigne se puno, ali vidjet ćemo.
Razmišljao sam o 2000 km, tj. oko 200 dnevno, što je mnogo jer se radi o teškim terenima. Hmmm, možda usput sretnem i prekrasnu djevu sa sandukom zlata i tvrđavom kraj mora koja će se zaljubit u me nakon prvog pogleda na moj bic :D :D. Hmm, pa dobro neke stvari su previše, ali što se planina tiče, idem na osvajanje.
Tolko za sad, idem kompletirati opremu i izraditi rutu.

Pokret bi bio 15. kolovoza 2009., ali kao što rekoh, sloboda je važnija od termina pa ćemo još vidjeti. John C. Parkin rekao bi: J*** mi se!



Zamišljena ruta

Evo, napravio sam rutu puta u "Adriarutu". Priznajem ruta je izvedena na brzinu i smjernica je za put kojim ću ići. Putovat ću (nadam se) oko 200 km na dan. Prvi dio rute prolazi kroz sjevernu Hrvatsku, Zagorje, Zagreb i kraj Karlovca prema Lipi, seocetu usred ničega s prekrasnim slapom na Dobri. Tu ću prenoćiti i ujutro idem dalje. Hmmmm, dalje nisam ništa planirao, kud me bajk i noge nose ovom rutom, stat ću gdje mi bude volja i vozit ću maksimalno. Nabrojit ću krajeve onako po redu: Gorski kotar, Primorje, Dalmacija, Dalmatinska zagora, Hercegovina, Crna Gora (skoro cijela uokolo), Dubrovnik, opet Dalmacija, Lika, Plitvice, pa istočna Slavonija, Prigorje i doma. Ima dosta planina, a pokušao sam što više rutu micati na lokalne ceste ili čak makadame kako bih vidio ono sto se iz auta ne vidi. Koliko je to pametno, vidjet ću na licu mjesta. :D Ako se izgubim ili neću moći dalje, u pripremi je prijatelj Ivan pa se nadam da će me pokupiti negdje, heh.

Ruta je oko 2000 km, planiram je proći u 14 dana ili manje, ovisi o vremenu. Ako će ići, ići će, a ako ne.... onda dogodine.


Kako se bliži datum polaska, sve sam nemirniji, sve je više motiva za maknuti se iz sparnog Međimurja i jedva čekam. Pripreme se odvijaju po planu, pronašao sam sponzora za naštilavanje bicikla http://www.huni-bike-shop.hr pa evo, hvala im. Inaće, vozit ću na njihovom biciklu Haibike edition RX koji se na Kajkavijani pokazao izvrsnim (http://www.huni-bike-shop.hr/index.php?page=bikes&product_id=105), ali o opremi u idućem postu.



Karte planirane rute


Pakiranje opreme i večer prije polaska

Evo me pred polazak...
Kako to obično ide uvijek neka frka, ali neću o tome nego o pripremi i opremi.
Kasnim najmanje dan iza rasporeda, ali se nadam svaki dan malo produžiti i ukrasti natrag taj dan. Dakle krećem ujutro 18.08.2009. odnosno danas ujutro. Odspavati ću kojih 5-6 sati i naći s ekipom se na kavi pri Irinki (baza). Nakon kave i ronjenja oproštajnih suza slijedi ozbiljan pokret.
Pripreme su tukle ovako: servis bica pri Huniu i priprema nosača bisaga univerzalnog, bisage, zadnjeg svjetlo, montaža gps-a (hvala Andiu na posudbi) itd…




BICIKL : Haibike edition RX
Gume Race king
Univerzalni nosać bisaga
Neke jeftine, ali super bisage zadnje i prednja torba na volanu
Sigma 2006 bic comp
GPS Garmin Oregon 300
Kombinacija SPD Obična pedala
OPREMA
Dijelovi 2x zračnica
Karika za lanac
Ulje za lanac
Alat sigma univerzalni
Alat kliješte univerzalni – Hvala Johny
Svijetlo prednje, zadnje
Lokot
Pumpa mala
30 x krpa za zračnicu ljepilo šmirgla papir
Trage za zavezivanje
Izolir trak
Igla i konac
Vreće za smeće
Elastične samozatezajuče gurtne

Adapter za francuski ventil
Šator mali
Vreća za spavanje teža
Podloga za vreću
Kuhalo malo na kartušu
Kartuša
Tavica, 1l lonac, đezva
Univerzalni pribor za jelo – hvala Šerif
Fotoaparat
Mobitel
MP3 player
MDA – za pisanje bloga – hvala DOc
Baterije i punjači raznorazne/i


ODJEČA
Bic hlače 2x
Čarape do gležnja 7 x
Majica bic kratki r 2 x
Majica b dugi r 3 x
Majica pamučna kratka 4 x
Majica pamučna duga 1 x
Trenirka


Džemper (znam da je puno odjeće, ali iz iskustva znam da se kad se najmanje nadaš bezveze smrzneš bolje da je malo teže pa ne daj bože)
Kabanica gore i dole
Cipele SPD
Lagani natikači
Kaciga

Rukavice
Kratke hlače
Kupače
Ručnici

HIGIJENA, LIJEKOVI I PREHRANA
Na toliko kilometara tijelo se intenzivno troši pa treba i nadoknade:

Hrana mislim sve sam pripremati usput:
Sendviči crni/kukuruzni kruh šnicli pileći ili bezmasna šunka
Tjestenine razne
Juhe razne
Čokoladice, keksi i slično
Jaja na slaninama (mmmmm)
Kava
Izotonični napitak DM kroz dan
Magnezij, kalcij+d3, željezo vitamin C – šumeće tablete

Aspirin
Ice gel
Krema za sunčanje (hvala Sanji)
Krema za nadražena područja i slične ozljede
Vlažne maramice
Maramice obične
Pribor za osobnu higijenu
I još ponešto čega se sad ne mogu sjetiti


Ovako izgleda komandni most:



Ok, znam, znam puno je toga i kad sam sve natovario nisam mogao dignut bic, ima preko 30 kg opreme. Nema veze nek se nađe ja vučem pa je moj teret. U svakom slučaju, kad počneš nabacivat opremu puno toga se nakupi, stvar je sve dobro rasporedit. U bisage stane više nego se misli.

Tolko za sad.
Pozdrav i držite fige da sve izdrži po planu :D

Pokret i prvi dan 18.08.2009. - 204 km

Kao i obično teško sam ustao pa mi je sve bilo na knap. Spremio sam se i spustio do Irinke (cafe bar "Mura") gdje me čekalo nekoliko najupornijih da me otprate. (neki nisu mogli ustati zbog pijanke veće prije) Bio sam loše raspoloženi, trema pred opasan put ili nešto ne znam kaj me pralo. Popili smo kavu dvije i krenuh. Hvala kumiću Martinu, Emilu (najbolji natakar), Kikiu, Dubiu, Iviki, Emily kaj su me otpratili.


Prvi dan i nije nešto zanimljiv. Prva postaja je bila u Čakovcu, riješio sam neke obveze i počeo malo brže tirati jer sam već dobro zaostajao. Dalje Varaždin, Ivanec, Lepoglava, pa gore na Očuru, tamo se gradila neka cesta pa sam se vozio po mokrom makadamu što je rezultiralo blatom sve po svud. A ipak ja blato i volim he he. Spust prema Zagorju i kod Zaboka prvi veći odmor. Inače birao sam putove gdje nikad prije nisam prolazio i uvijek drugim putem natrag nikad istim. Tako sam Zabok prvi put posjetio i stvarno mi se svidio grad, super je i dobar je feeling bio tamo. Vratit ću se. Fino sam se smjestio u autobusnoj postaji kraj ceste, ispružio se cijelom dužinom u sjenu. Pogablao, odmorio i dalje. Bilo je strašno vruće oko podneva, ali kaciga štiti od sunčanice dok krema ruke, svako malo se treba mazati inače izgoriš. Nastavio sam po Zagorju, a bedasti GPS me u Zagreb vodio prek Sljemena.... grozno jer nemam za to vremena inače bi se sigurno spičio gore, hčak me pouklo dvaput ali sam do mraka htio stići u Protulipu. Nisam ga dakle poslušao i nastavio sam tak lutati po bregima sim pa tam i slučajno sma u jednom trenutku na zagorsku magistralu naletio. E to je grozno voziš jedno 40 kmh a kraj tebe non stop kamioni. Pun si adrenalina i lud je osječaj u svakom slučaju maknuo sam se na prvom izlazu i spičio rađe u brege.

Interesantno, stao sam prije Zaprešića na jednom štandu s voćem i kupio dvije banane, pitao me prodavać gdje ću pa sam mu objasnio. Slijedilo je ono standardno pitanje "Pa sam????", reko "Sam". Čovjek je ostao osupnuti i rekao evo ti nešto od mene, dao mi je tri banane, bio sam veseo pa reko hvala, a on naglo skoči i u vrečicu mi nabaca sve živo breskve, jabuke. Mislio sam isusek pa kam nek sve to denem, već sam ionako bio prenatrpani. Bilo bi neljubazno da ga odbijem pa sam u svaku rupicu koju sam još našao natrpao to voće, strašno. Onda mi je bicikl pao, tresnuo me, uglavnom komedija i lud sam bio. Veli čovjek da se zove Jusuf, pa ako ikad vidi ovaj post hvala mu i neka je zdravo. Spakirao sam se i krenuo dalje. Od Zaprešića na cestu prema Podsusedu, noćna mora, do podvožnjaka ispod pruge pa prema Kerestincu i dalje po straoj Karlovačkoj prema Karlovcu bez stajanja.

U Karlovcu sam pratio GPS pa umjesto prema Dugoj Resi skrenuo sam prema Dubovcu. Tu sam naišao na groblje što je inače prema savjetu kolega Andya iz kluba najbolje (najjeftinije) mjesto za nadopunjavanje vode. Napunio sam vodu, vidio XC stazu na kojoj je bilo tjedan dana kasnije natjecanje i produžio u brda. Prateći GPS stvarno sam se pomučio, vodi u na sve najveće vrhove, ali kroz prekrasne krajeve karlovačke županije. Nekako sam s eu sumrak uspio dočepati cilja i Protulipe. Prvi dan 204 kilometra, s prosjekom od nekih 23 kmh. Sasvim solidno s obzirom kako sam sporo krenuo. Inaće prehrana mi se sastojala od sendvića s crnim kruhom i nešto bezmasne šunke (nekoliko komada), voća (banane, breskve), čokoladica, keksa, slanih štapića i obavezno izotoničnog napitka (koristim prašak koji miješam s vodom).

Smjestio sam se kraj prekrasnog slapa, a prvo što je slijedilo je kupanje. Uh, nema većeg užitka nego bacit se onako obučen, oznojen i smrdljiv u toplu vodu. Usput opereš ono kaj imaš na sebi i nastaviš se kupati gol u tami. Prekrasan osjećaj. Malo svjetla je dolazilo od ulične rasvjete iz obližnjeg naselja, ali tek toliko da sam uspio složiti šator. Kao i svako veće slijedi higijena. Kod takvih vožnji izuzetno je bitno ne pogriješiti i dopustiti da te neka sitnica kao bolna guzica ili upala mišića prisili na odustajanje. Nakon pranja slijedi mazanje guzice dječjom kremom za guzice (smijte se ali nije uopće smiješno :( već je bolno i ako idete negdje dalje to je standardni pribor). Mazanje nogu ice gelom za opuštanjem i jedan aspirin 500 za micanje mliječne kiseline iz mišića. Osobna higijena i to je to. I tako svako večer i jutro, izuzetno bitno. Polako me lovila glad i reko idem stavim vodu za juhu. kad sam htio upalit kuhalo, shvatio sam da nema čime izvest tu radnju ajooooj. 30 kila opreme i zaboraviš banalnu stvar.

Pošto sam jako tvrdoglav, a htio sam juhu pod svaku cijenu, obukao sam se uzeo bic i u prvom selu kod prve kuće molio za upaljač ili šibice. Haha koji je to pogled bio kad sam im dojurio iz mraka pred terasu, mislio sam da će me čovjek s puškom ganjati. Nakon prvog šoka i objašnjenja, vrlo mi je rado pomogao, ali je uslijedilo pitanje onim "tonom čuđenja" "PA SAM??". Reko "Sam" osmjeh i špura natrag na spremanje večere. Bio sam nabrijan i neumoran, ali čim sam legao kao da mi je netko ugasio svjetlo jednostavno cup i san odnosno jutro, ali to je već priča za drugi post.

Drugi dan 19.08.2009. - 201 km Protulipa, Ogulin, Jasenak, Novi Vinodolski, Prizna, Pag


Probudio me mob 06.20 ujutro koju minutu prije izlaska sunca iznad brda. Uhvatio sam se fotaća, fino se namjestio u toploj vreči i pratio kako se počinje zora dizati iznad bregi :) fantastično, nevjerojatan osječaj buđenja prirode, rađanje života, počinju se glasati ptice , kukci leteti, super, super i u meni se probudila glad. Huh, odma sam stavio kuhati kavu (nikad u životu nisam pio bolju) te pripremio 3 jaja na oko pečena na domačim međimurskim slaninama. Nije mi bilo dosta pa sam spremio još tri i naravno kukuruzni kruh. Planirao sam krenuti što ranije kako bih stigao na ručak u Novi Vinodolski. Vuklo me kupanje u prekrasnoj vodi, pa sam prvo spremio stvari, pripremio bic i onda se bacio u čistu, toplu vodu.




Kako svemu dođe kraj trebalo je krenuti. Prvi dio puta bio je prema Bosiljevu pa dalje prema Ogulinu. taj dio je prepun kupina koje su izuzetno zdrave pa sam usput bez srama tamanio sve kaj sam našao :) Na jednom mjestu sam ostao bez vode, pa sam zamolio neku gospođu s punom kućom klinci da mi pomogne, bez problema, a klinci su i pozirali za fotku. Mislim da je mjesto bilo Grabrk. Bilo je puno uspona, ali je vožnja šumovitim Gorskim Kotarom nešto najljepše u aspektu prirode, zraka odmora za oči.... Vozeći uz kanjon Dobre naišao sam i na devastaciju istog od strane HEP-a. Kako bi dobili nešto sitno električne energije koja se neče isplatiti niti kroz 500 godina uništili su prirodni spomenik kanjon dobre za gradnju desetke vijadukata i hidroelektrane Lešće. Sramota i ekocid, nemam više što reći o tome. Nastavio sam prema Ogulinu i nakon dužeg spusta banuo direkt na gradsku tržnicu. Grad je prekrasni, kratko sam razgledao i nastavio dalje prema Kleku i Jasenaku.



Tko čita?